Zvijezda tjera mjeseca

“Jugosloveni na Mesecu”, karikatura Predraga Koraksića, 1969.

Bosanska (a čija drugo?) sevdalinka, jedna od najomiljenijih. Pjevali su je mnogi, a snimili su je svi klasični interpreti žanra: Safet Isović, Silvana Armenulić, kasnije Nedžad Salković. Iza naizgled jednostavnog teksta, krije se pravi mali pjesnički biser — počevši od fantastičnog “zumiranja” u početnoj strofi: “Zvijezda tjera mjeseca / Za goru ga otjera / Za goricom vodica / Na vodici curica / Bijelo lice umiva.”

Od najšireg mogućeg plana (vasione) do close up-a (lice djevojke) — u svega pet sedmeraca. Nadareni pjesnik (iz naroda?) u ovih nekoliko stihova poigrava se i sinestezijom: uzmicanje “Tame” (koju simbolizira mjesec) pred “Svjetlom” (koje simbolizira zvijezda, tj. “Sunce”) podcrtano je i glasovnom metaforom, u vidu aliteracija (učestalo ponavljanje tamnih r i v, ali još učestalije ponavljanje visokih, svijetlih c, z i s) i asonanci (ponavljanje zatvorenih tamnih o i u, ali još učestalije ponavljanje otvorenih i svijetlih i i e).

Čuo sam priču da postoji snimka, napravljena malo pred početak rata u BiH, na kojoj Goran Bregović, Zdravko Čolić, Haris Džinović i još neki dobri likovi izvode “Zvijezda tjera mjeseca”. Bez komentara, bez izmjene teksta, bez ičega. Samo (kon)tekst i (prvi) stihovi su dovoljni. Tko razumije — razumjeće.

  • Đorđe Matić, Iris Adrić