U potiljak

Sjećam se prvog jutra u JNA. Truba, buđenje, pokušavam se odjenuti što brže mogu. Nekako mi uspijeva staviti one “uprtače”, obuti čizme. Izlijećem na “krug” i čujem: “U potiljak!”.

Šta “u potiljak”? Ne znam što da radim. U potiljak? Tad mi jedan stariji “gušter” kaže da stanem iza njega i gledam ga u potiljak, kao, to je naredba da se stane jedan drugom iza leđa. Nevjerojatno.

U potiljak?! Sumnjam da ću ikad išta gluplje čuti u životu.

• anonim.