Sandokan

Kakvo uzbuđenje pri prvim tonovima pjesme kojom je počinjala svaka epizoda! Za nas, klince od šest-sedam godina, preko svake mjere uzbuđujuća tema “Sandokana” išla je: “Sandokan, Sandokan, / giorno e notte la forza mi da…” Singl je bio apsolutni bestseler.

Pogled zelenookog indijskog glumca Kabira Bedija koji je igrao Sandokana — napola prijeteći i napola bolan — bio je upečatljiviji od najvećeg broja, po pogledu ili boji očiju poznatih, hollywoodskih zvijezda. Samo ljubičaste perle Elisabeth Taylor bile su u istoj rijetkoj kategoriji. Neprijatelji su se ledili od pogleda ovog pirata i borca protiv engleske dominacije, čije je drugo ime bilo “la tigre di Mompracem”.

Uz Lady Marianne, Sandokanovu nesretnu ljubav, najvažniji lik serije bio je njegov arh-neprijatelj, Lord Brook. Neprijatelj kao antipod, kao tamna strana uvijek definira glavni lik, a u ovom slučaju Sandokan je imao dostojnog adversara: cinična aristokrata zakrivljena nosa u seriji je glumio legendarni talijanski glumac Adolfo Celli — specijaliziran za uloge negativaca (i — nevjerojatno — komične uloge). Kasnije je maestralno odigrao papu Alessandra Borgiu u istoimenoj seriji.

Romi, ti najbolji lakmus-papiri popularne kulture i u ovom su slučaju najbolje pokazali važnost ove talijanske serije: stotine romske djece u Jugoslaviji nosilo je ime Sandokan.

Neka fusnota bude lična: ljubomornog riđobrkog Sir Williama Fitzgeralda, engleskog oficira koji se udvara Lady Marianne igrao je talijanski glumac Andrea Giordana. Mnogo godina nakon prikazivanja “Sandokana”, a u vrijeme nakon našeg kolektivnog udesa, našao sam se u Rimu. Jedanput, na prijemu kojem jedan egzilant iz zemlje u ratu može prisustvovati samo zapanjujućom koincidencijom, u prostoriju je ušao Andrea Giordana, dakle Sir Fitzgerald. Još uvijek mladolik, ovaj put bez zakrivljenih engleskih bafa kakve je nosio u seriji, Giordana je prišao društvu u kojem sam bio — poznavao je jednoga iz grupe — i ljubazno se predstavio, svakom u grupi ponaosob. Pružio sam mu ruku i pomislio što bih mu u tom trenutku mogao i volio reći: na primjer, koliko je jedna TV-serija značila nama, negdašnjoj djeci s druge strane istog mora. Mogao sam mu reći da je, pojavivši se ovako, jednom strancu u ovim krajevima neočekivano donio nešto ne samo prepoznatljivo, dio neizbrisiva kulturnog bagaža, nego da je on, iako tu, u gradu odakle je i sâm, bio u tom trenutku potpuno i jedino “naš”, dio mog sjećanja i sjećanja jedne cijele zemlje koja… Nisam, naravno, ništa od svega rekao — ta tko bi u onoj situaciji otvorio takvu pandorinu kutiju fusnota i objašnjavanja — znajući da ne postoji način da bi ljudi oko mene, a vjerojatno niti on sâm, mogli išta razumjeti od svega toga. Nasmiješivši mu se uljudno, okrenuo sam se i otišao po još jedno piće, sam sa svojim mislima, izgubljen, potpuni stranac.

• Đorđe Matić

TV-serija “Sandokan” je jedan od prvih slučajeva (ako ne i prvi) da je popularnost TV-lika izazvala komercijalnu eksploataciju — pojavu predmeta s njegovim likom, majice, knjigu, strip…

• anonim.