Retuš
Beograd, 1946.
Brisanje nepoželjnih ličnosti s fotografija karakteristična je metoda konfiskacije memorije staljinističke epohe. Povijest pjesme Vladimira Nazora “Uz Maršala Tita!” pokazuje da se takva vrsta retuša primjenjivala i na tekstovima. Svima su poznati stihovi “Uz maršala Tita / junačkoga sina / nas neće ni pakao smest / ko drukčije kaže / taj kleveće i laže / i osjetit našu će pest!”. Originalna verzija početnih stihova, međutim, glasila je “Uz Tita i Staljina / dva junačka sina”. Tekst je promijenjen nakon sukoba Tita i Staljina 1948. godine i samo je krnja rima (riječ sina ostaje bez svog para) ostala kao podsjetnik, fantomsko “odsječeno” mjesto u tipično istočnoevropskom retušu povijesti, baš kao slavna Kunderina šubara Klementa Gottwalda.
- Đorđe Matić