Po vašem izboru

Emisija Radio Zagreba. Uređivali su je i vodili Miljenko Jelača, Dražen Vrdoljak a poslije i Ante Batinović. Zahvaljujući trudu njenih urednika, ta nas je emisija, osim s novim radovima poznatih autora, upoznavala i s najnovijim bandovima i izvođačima. Posebno važan bio je Dražen Vrdoljak, kritičar i rock-erudit koji je neumorno pratio nove trendove i bio nekom vrstom rock-prosvjetitelja.

Tu smo prvi put mogli čuti i nezavisne američke i, pogotovo, engleske bandove o kojima smo čitali u Džuboksu a čije su se ploče vrlo teško nabavljale južno od Callaisa: grupe kao Anti-nowhere league, Killing joke, 23 Skidoo, Shriekback, Crass i slične.

Budući da se Prvi program najviše slušao po društvenim restoranima, kancelarijama i javnim ustanovama, tko zna kako su kuharice, konobarice, daktilografkinje i “poslovođe” reagirali na “Blood and chocolate” Elvisa Costella ili “I found that essence rare”, Gang of four…

Prve Ramonese koje sam imao skinuo sam također s ove emisije — Ante Batinović često je znao ispuniti cijelih četrdeset i pet minuta koliko je program trajao, puštajući njihov kultni “It’s alive!” Kad sam počeo slušati “Po vašem izboru” još nisam imao stereo set “u jednom komadu”, pa bih približio mali portabl kazetofon zvučnicima radija i tako snimao emisije.

Program je bio još važniji u ljeto, na školskim praznicima, kad je čovjek daleko od svoje kolekcije ploča, pa bi se javila ona, fanovima i diskofilima poznata, glad za zvukom. Čuti novi singl Joboxersa ili EP Matta Johnsona i The The bilo je važnije od bilo čega.

Važnost “Po vašem izboru” trajala je do nastanka Omladinskog radija 101, 1984. godine. 101 je svojom muzičkom politikom — isključivo inozemna scena, najprije nekoliko sati dnevno, a onda around the clock — zapravo bio proširena, apdejtirana, mladalačka verzija ove emisije.

Ipak, što iz navike a što zbog toga što Omladinski nije dobacivao dalje od Zagreba, ljeti na praznicima obavezno bih palio Prvi program. Svaki dan u dvanaest i petnaest popodne, odmah nakon vijesti kretala bi špica programa — instrumentalna verzija “Sunny side of the street”, a na kraju, tik ispred signala koji je označavao puni sat, počinjala bi odjavna špica, onim odsječnim udarcima u bolero ritmu, uvodom Becaudove “Et maintenant”.

Čuvši tu melodiju nakon puno godina, osjetio sam udar naglog prepoznavanja, a odmah po tom, čitav niz asocijacija. Njih čuvam za sebe, ali je ovaj tekst zato — u čast jednog slavnog programa i jednog još boljeg vremena.

• Đorđe Matić