Perfiljeva, Maja

Zagrebačka pjesnikinja, postala “tiho poznata” 1970-ih godina svojim tekstovima koje je pisala za muziku poznatih domaćih pop-kompozitora. Najuspješnije tekstove je napisala za sarajevske pop-velikane — grupu Indexi. Nitko nije tako inteligentno, suptilno emotivno i s takvom lakoćom pjevao njezine stihove kao pokojni Davorin Popović — njegov je topli glas bio idealan za krhku, ponekad preosjetljivu liriku Perfiljeve. Poslušati treba u tom smislu idealističku “Da sam ja netko”, pa da se shvati ta simbioza. Apsolutni vrhunac njezina stvaralaštva jest “Sanjam”, ponovno, naravno, u izvedbi Indexa. Rijetko se događa da pjesnik/inja kroz žanr ljubavne pjesme zahvati toliko: osim što je filozofska, “Sanjam” je i trijumf nestvarne erotičnosti.

U važnoj, odavno ugasloj emisiji Retrovizor što ju je nedjeljom ujutro na Radiju 101 tako majstorski vodio Ljudevit Grgurić-Grga, za promocije posljednjeg albuma Bijelog dugmeta, osim naravno lidera banda, gosti su bili i još neki ljudi s domaće rock-scene 1970-ih, među kojima i Maja Perfiljeva. Predstavljena odmah na početku, njen smo glas čuli tek pred kraj emisije jer je svu pažnju, čim se pojavio u studiju, svojom titanskom pojavom na sebe preuzeo vođa našeg najpoznatijeg banda.

Kad ju je voditelj jednim neuobičajeno banalnim i nedžentlmenskim “A što ti misliš, Majo?”, napokon oslovio, začuo se tihi glasić što je umjesto da odgovori na pitanje, tužno uzdahnuo: “A zašto me Goran neće pozdraviti?” Pred meljućim, svepokrivajućim “vrhovnim komandantom”, postalo mi je u kontrastu jasno da je sve one fragilne stihove mogla napisati jedino takva osoba.

  • Đorđe Matić