Nikitović, Dragan

Sportski komentator. Sušta suprotnost Mladenu Deliću, odmeren i objektivan, ali samo do određene granice. Kada se pređe crta hteo je da uleće u teren da se obračunava, tada mu se budio sportski instinkt jer se u mladosti amaterski bavio boksom. Prenosio mitski boks meč Klej — Frejzer. Ostao, po znanju, po kvalitetu prenosa, po dikciji, po lepoti rečenice, nedosegnuti ideal svih kasnijih jugoslovenskih sportskih komenatora. Uža struka: košarka i boks. Nikada se nije pouzdano saznalo za koga je navijao.

• Mihajlo Pantić

Nezaboravan će ostati prijenos prvog poluvremena finala Košarkaškog prvenstva Evrope 1989. Jugoslavija-Grčka, kada je najuspješnije od svih prije i poslije njega opisao duh “naše” košarke — njene mladosti, lucidnosti, razuzdanosti. Vrhunac je bila emisija nakon utakmice — u zagrebačkom studiju JRT, zajedno sa Miloradom-Mićom Dušanovićem ugostio je pobjedničku reprezentaciju (našu, of course) predvođenu Draženom Petrovićem i Vladom Divcem, kao i “visokog komesara FIBA-e” Boru Stankovića. Bilo je tu šale, “šege”, viceva, jela se i torta. Emisija je, zajedno sa prijenosom utakmice trajala više od tri sata, i onda, na samom kraju, nakon što su pozdravili gledaoce, nakon što je Dušanović već odjavio emisiju, Nikita uzima riječ (probat ću biti što točniji): “Samo malo, Mićo, ja bih hteo da se izvinim našim dragim gledaocima. Ja sam se tokom emisije u jednom trenutku obratio gospodinu Stankoviću sa — Ti. Bora i ja smo dugogodišnji prijatelji, ali to nisam smeo da uradim i želim da se izvinim svim gledaocima i gospodinu Stankoviću.” Jedna riječ: profesionalac.

• dr. Vatroslav Sekulić