Nepokoreni grad
Velika i ambiciozna serija režisera Vanče Kljakovića, s golemom minutažom materijala kao znak produkcijske dekadencije tadašnjeg vremena (1982). Grupno djelo, s velikim oscilacijama u kakvoći od epizode do epizode, gdje neke odskaču kao vrlo dobre. Čudan dodir, točka spajanja fikcionalizirane buntovne gradske omladine portretirane u seriji i one prave, iz moje generacije dogodila se kroz muziku sa završne špice svake epizode — kroz gorki Mlinarčev song koji sam, otpjevan u prolazu, na hodnicima škole čuo toliko puta: “I tako prolaze dani. / Na zemlji što su mi dani…”
- anonim.