Ljudi s četiri prsta

Roman Miodraga Bulatovića o emigraciji. Fraza “ljudi s četri prsta” ušla je u jezik i označivala je naše zemljake koji su se muvali po Zapadu. Pritom se, naravno, nije mislilo na onih više od milijun gastarbajtera, nego na one druge — “političke azilante”, sitne kriminalce, uopće polusvijet opskurnih biografija i još opskurnijih namjera.

Što se samog romana pak tiče — netko je uvjerio pisca da bi fenomenalan sirovi materijal i temu sazdane od krvi i mesa (i doslovno!) za koje bi drugi pisac ubio, umjesto najdirektnije realistički (vidi: Kad su cvetale tikve), bilo, naprotiv, pametno obraditi samosvjesnim umjetnim jezikom prepunim pretjeranoga kič-ekspresionizma (vidi: Usta puna zemlje). Zato je čitanje romana bilo literarni ekvivalent propuštanja bubrežnog kamenca. Što se “četiri prsta” tiče, za objašnjenje prakse pogledati pod “Japan” i “Yakuza”.

Mogu li ex-jugoslavenski pisci sebi uopće predočiti nakladu od 180.000 primjeraka, u kojoj je ovaj roman prodan?

• Đorđe Matić