Kulušić 1980-ih

GSC (Glazbeno-scenski centar) Kulušić u Hrvojevoj 6 (a blizu Kulušićeve ulice!), kultno mjesto moje adolescencije. Kolokvijalno ime “Zebra” zbog dugačkog crteža iste životinje na zidu u kafeu kluba, koji je bio u prednjem dijelu, čim se uđe pa na desno. Iako nominalno u vlasništvu valjda SSO-a, sjećam se da je alfa i omega kluba bio Tomo in der Mühlen, muzičar i snimatelj. U Kulušiću sam gledao valjda na stotine koncerata.

Karte su uvijek bile iste — imale su po cijeloj dužini fotku ženskog prsta sa crveno lakiranim noktom. Kad bi se otkinuo “kupon”, nestao bi i nokat. Još uvijek čuvam štosove tih karata. U Kulušiću su snimljeni najpoznatiji albumi uživo domaćeg rocka (Film, Bijelo dugme, Azra, Leb i sol, EKV, El Org, Le Cinema…) pa je netko inteligentan (hvala mu) koju godinu prije sranja na zidove u predvorju povješao okvire u kojima su bili omoti tih albuma.

Neke od uspomena, među nebrojenim, ovako napamet: umjesto jednog koncerta u nekoj velikoj dvorani, Leb i sol, Ekatarina Velika i Film — sviraju serije koncerata u Kulušiću, po tjedan dana svaku večer; Elvis J. Kurtovich (& his Meteors), prvi koncert u Zagrebu; manifestacija “Bolje vas našli” (beogradski bandovi u Zagrebu) engleske punk grupe Angelic Upstarts, UK Subs i GBH; Kojini koncerti; Psihomodo Pop prvi solo koncert (šibaju nas Radas i njegovi poslije koncerta i skidaju nam bedževe); Zabranjeno pušenje s Kusturicom na basu (Nele prije giga jede burek i jogurt, Kusta ga kinji a Nele odvraća otprilike: “Jebe se tebi, ti imaš tetku u Zagrebu”); Cane iz Partibrejkersa poslije koncerta stoji sam ispred kluba. Zima, a Cane u tankoj šulji, mokar skroz, diže se para s njega. Picek ga žica pare, on vadi sto soma, onu sivu novčanicu i daje mu. “Blue moon” i rockabilly cure, Divljak i Gangster (“solo čager”); Polet platzovi; YURM-ovi; i naravno — sve maštovite najave Dražena Vrdoljaka…

Kulušić je, čujem, preuređen, a ja nemam srca da, kad dođem u Zagreb, odem tamo.

• Đorđe Matić