Krvavac, Hajrudin-Šiba

Jedini jugoslavenski režiser akcijskih filmova u punom smislu te riječi, tvorac  filmskog žanra poznatog kao “partizanski vestern”. Njegovi filmovi jesu govorili o borbi partizana i Nijemaca, ali su za razliku od svih ostalih partizanskih filmova bili lišeni politike i bilo kakve ideologije. Njihova radnja se mogla dešavati na bilo kojem ratištu svijeta: u Indokini, Afganistanu, Iraku, Nikaragvi… Bili su to jednostavno akcijski filmovi, jedini takve vrste u Jugoslaviji i baš zato zlata vrijedni.

Šiba je ustvari snimio samo četiri cjelovečernja igrana filma: Diverzante, Most, Valter brani Sarajevo i Partizansku eskadrilu, ali su ti filmovi obavezna lektira za svakoga ko se misli baviti fenomenom zvanim “partizanski film”. Doduše svi njegovi filmovi bili su pravljeni na isti kalup: grupa partizanskih ilegalaca, diverzanata ili pilota dobije zadatak da uništi “nešto što je Nijemcima vrlo važno”, pa ga zbog toga čuvaju čitave njemačke armije. Glavni lik uvijek igra Bata Živojinović, on je vrlo macho, nikad se ne smije, govori malo, ali zato tamani Švabe bez milosti, a on sam nikad ne bude ni ogreban. Tu se kao pripomoć obično nađu Ljubiša Samardžić ili Boris Dvornik. U grupi je uvijek i mrski izdajnik (Relja Bašić u Mostu, Gidra Bojanić u Valteru) koji nekim nikada pojašnjenim načinom bude otkriven i stigne ga zaslužena kazna. Na kraju naši junaci unište ono “nešto”, likvidiravši prethodno onu švapsku armiju što je to “nešto” čuvala.

Bez obzira na sve, svako gledanje bilo kojeg Šibinog filma uvijek predstavlja pravi doživljaj: brza radnja bez mnogo priče, rijedak ali efektan humor, uglavnom od strane brojnih epizodista (najčešće Jovan Janićijević Burduš i Boro Begović), eksplozije (Šiba je uživao u specijalnim efektima), masa pobijenih Švaba, uvijek nezaboravni soundtrack Bojana Adamiča… bili su ono što smo tražili. Šibini filmovi bili su i kult i mainstream u isto vrijeme, kako kod nas, tako i u Kini (Valter). U vrijeme kada je Stalone snimao pornofilmove, a Švarceneger glumio u b-filmovima u kojima je njegov glas govorio neki drugi glumac, Šiba je nama podario Batu Živojinovića. Da, sve je to bila Šibina zasluga.

Hajrudin Šiba Krvavac umro je 1992. u Sarajevu, na samom početku rata. Očito nije mogao da podnese groznu istinu koju smo svi tada, sa dvadeset godina zakašnjenja, spoznali: Bata Živojinović ipak je bio lažni Valter.

• Edin Čengić