Kosa

Publika prije izvedbe i scena iz mjuzikla “Kosa”
Domaća verzija slavnog mjuzikla vjerojatno je najvažnija alternativna kazališna predstava kod nas. Postavljena je 1968. godine u Ateljeu 212, a režirala ju je Mira Trailović, alfa i omega modernog beogradskog teatra. Branislav Zogović, član legendarne prve postave Kose kaže:
“Mira Trailović me je videla u ‘Vezi’, Milerovom komadu u režiji Branka Pleše, i kad je dobila pravo da režira ‘Kosu’ pozvala me. Uloge smo dobili Gaga Nikolić, Mira Pejić, Seka Sablić, Miša Janketić, Branko Milićević i ja. Ostali su bili pleme: Jugoslav Vlahović, Goca Marić, Nada Blam, Prele… čitav alternativni Beograd. Hteli smo da kažemo nešto novo, bila je to potreba za slobodom. Predstava je obišla Jugoslaviju u vreme kad su gostovanja bila retkost, kad još nije postojala estrada. To su bila sjajna iskustva: igrati pred pet, šest hiljada ljudi u Ljubljani, Skoplju, Sarajevu, Zagrebu… Dva puta smo ‘Kosu’ igrali Titu — za 25. Maj na stadionu i jednom u Domu omladine. Bogzna kako je bio oduševljen, pozvao nas je za sto: Gagu, Seku, Miru Pejić i mene.”
Nakon New Yorka, Londona, Pariza i Düsseldorfa (nije moglo u Berlinu!), peta svjetska premijera izvedena je upravo u Beogradu. Još uvijek puritanska, zapadna publika, pogotovo ona britanska, često je protestirala protiv golotinje u predstavi. Ne i kod nas. Sama scena skidanja bila je sjajno režijski rješena: glumci su se svlačili iza ogromne bijele plahte, vidjele su se samo njihove siluete, da bi, nakon što bi plahta pala, ostali na pozornici zaustavljeni u pokretu. Interes za predstavu bio je toliki da se na premijeri, od ljudi načičkanih po konstrukciji, skoro urušio plafon kazališta.
Autori Kose, Gerome Ragni i James Rado putovali su svijetom i prisustvovali premijerama Kose u mnogim zemljama. Od svih izvedbi koje su vidjeli, poslije originalne njujorške omiljena im je bila upravo beogradska verzija. Ragni: “We thought it was so beautiful, so spontaneous, that we had to go right on the stage to share their enthusiasm.” I dodaje: “There exist no middle-class prejudices here.” Veličanstvena poruka finala Kose, u predivnom prijevodu, kao sol nam je potrebna danas: “Daj nam sunca!”
- Đorđe Matić
Kratka biografija objavljena u Filmskoj kulturi u povodu sudjelovanja Mire Trailović u žiriju GEFF festivala 1970. godine: “Rođena godine 212. Ostarela pa zaboravljena. Ponovo se rodila posle Kose.”
- Pero Radulović