Jorga, Ilija i Šumonja, Bojana
TV-karatisti iz 1970-ih. On: čovjek- ormar s podužom frizurom. Ona: nježna i krhka, s kovrdžavom kosom i velikim, tamnim očima i s cvikama za vid povrh. Naglašavali su kako borilačke vještine (najvažniji sportsko-sociološki fenomen 1970-ih) služe “samo za odbranu”. Jorga je uvijek u emisijama odgovarao na jedno te isto pitanje: “Da li je ikad upotrijebio svoju vještinu?”. On je pričao kako je to učinio samo jedanput: kad su mu u nekom vlaku prišla, valjda, šestorica tipova, koje je on promptno porazbacao po hodniku i kupeima. “Si ga vidio, koja snaga”, generacije Jugovića zijevale su s poštovanjem. “Nije to snaga — to ti je sve vještina”, odgovarali su filozofski orijentirani poznavatelji (u svakom društvu bio je po jedan takav), s nekom misterijom u očima, kao i svi upućeni u tajne nedostupne običnim smrtnicima. Isti što su poslije po dvorištima vrtili “nun-čake”, samoranjavajući se, i bacali “šurikene”, ranjavajući druge. Ali to nije više karate nego kung fu i već posve druga priča.
- Đorđe Matić