Heroji, narodni

Nezaboravan je lik mladoga trgovačkog pomoćnika Đermana Senjanovića. Bio je sekretar Gradskoga komiteta SKOJ-a u Splitu, a u početku rata i član Gradskoga vojnog komiteta. Organizator je i sudionik mnogih bombaških akcija u Splitu. Specijalni vojni sud talijanskih okupatora osudio ga je na smrt i po gradu nalijepio plakate s njegovom slikom i smrtnom presudom. Na tim je plakatima neustrašivi omladinac svojom rukom dodao: “Vidio i primio na znanje, Đermano Senjanović.” Ostao je u okupiranom gradu i dalje neumorno organizirao oružane akcije. Herojski je pao kad su ga na jednom sastanku s grupom drugova u nekoj spilji blizu Splita opkolili Talijani.

Devetnaestogodišnja tekstilna radnica Nada Dimić, rodom iz čuvenoga partizanskog Divosela kraj Gospića, stupila je u junu 1941. u prvi partizanski odred koji je osnovan u Hrvatskoj. Izvršavajući kao partizanka 1941. jedan zadatak u Sisku, pala je policiji u ruke. Kad su je sprovodili iz Siska u zagrebački zatvor, progutala je otrov da bi izbjegla daljnja mučenja i iznuđivanja priznanja, ali je ostala na životu. Zagrebačka partijska organizacija spasila ju je iz zatvora i prebacila na oslobođeni Kordun. Kad je prizdravila, poslana je u Karlovac, gdje je kao ilegalka izvršavala najpovjerljivije zadatke i više puta prelazila na oslobođeno područje Korduna. Ponovo je pala u ruke talijanskim vojnicima koji su je predali ustaškoj policiji. Unatoč strašnim mučenjima mlada partizanka ništa ne odaje. Policija nikad nije saznala ni njeno ime. Svoj herojski život završila je u zloglasnom logoru Stara Gradiška. Tvornica trikotaže Nada Dimić u Zagrebu ponosila se njezinim imenom.

Nedaleko od Valjeva u Srbiji uzdiže se veličanstven spomenik od aluminija: čovjek visoko uzdignutih ruku. To je lik narodnog heroja Stjepana Filipovića-Steve, metalskog radnika iz Opuzena kraj Metkovića. Taj se neustrašivi borac i komandant bataljona Tamnavsko-kolubarskoga partizanskog odreda isticao od početka ustanka brojnim junačkim podvizima, dok ga Nijemci nisu zarobili u februaru 1942. godine. Herojski se držao, premda su ga strašno mučili nekoliko mjeseci. Da bi ipak nešto postigli, Nijemci su odlučili da ga javno objese, a narodu, da ga zaplaše, naredili su da prisustvuje vješanju. Dok su ga vodili na vješanje, Stevo je pozivao narod na borbu i klicao narodnooslobodilačkoj borbi i Komunističkoj partiji. Pod vješalima, s omčom o vratu, uzdignutih ruku i stisnutih pesti klicao je slobodi koja će uskoro doći.

• anonim.