Hala Pionir

“Cijeli život čekam priliku da pjevam u Beogradu rokenrol”, pevao je Dado Topić sa grupom Time 1970-ih godina. Ja nisam želeo da sviram rokenrol u Pioniru baš ceo život, već od prvog susreta sa ovom halom.

Bilo je to negde 1977. ili 1978. godine, na koncertu Bijelog dugmeta. Ne mogu da opišem to uzbuđenje. Još pamtim trenutak kada su se ugasila sva svetla i kad je u potpunom mraku Dugme počelo da svira, a onda i onaj prasak kad se dimna pečurka podigla iznad bine i onda konačno reflektori upereni na članove benda koji su svirali uz pravi zemljotres u publici. Od tada me je uvek sam početak svirke najviše palio. Bio sam tih godina sigurno najmlađi posetilac koncerata u hali Pionir. Otac bi me dovodio do hale i onda sačekivao.

Sve sam više koncerata gledao i sve više saznavao kroz te stalne posete Pioniru. Po prvi put video sam “cigaretu” koju puši više ljudi, koja miriše neobično i koja se — saznaću kasnije — legalno prodaje samo u Amsterdamu. Pamtim i kad su devojke otvorenih usta posmatrale kako parterom Pionira prolazi Predrag B., brat Gorana B. Prvi put u životu jednog sam pankera video takođe u Pioniru, na koncertu Dr Feelgood. Činilo mi se da čitava dvorana posmatra tipa sa Ramones frizurom, crnom jaknom na kojoj je bilo ispisano “PUNK”, naočarima za sunce i lancem na iscepanim farmerkama.

Hala Pionir bila je mesto na kojem je Beograd pokazivao da je deo sveta. U ovoj hali koncerte su 1970-ih i početkom 1980-ih imali Jethro Tull, Deep Purple, Cliff Richard, Elton John, Boney M, Tina Turner, Talking Heads, Spandau Ballet i mnogi drugi. Jedna od najznačajnijih stvari vezanih za domaći rokenrol bila je naslovna strana živog albuma Deep Purplea, tada jedne od najvećih svetskih koncertnih atrakcija, na kojoj se nalazila fotografija sa koncerta u hali Pionir.

Posle četiri godine od moga prvog susreta sa ovom koncertnom dvoranom, dočekao sam i nastup u njoj sa grupom Urbana gerila, u kojoj sam tada svirao. Nastupili smo na velikom koncertu “Por El Salvador” zajedno sa najvećim imenima jugoslovenskog novog talasa. Sećam se da sam nekoliko sati pred početak koncerta, dok sam šetao parterom legendarnog Pionira sa Vlajsom, gitaristom benda, rekao: “Ne mogu da verujem da ovde sviramo!”

Sa početkom kraja SFRJ došlo je i do kraja velike i sjajne priče o ovoj hali. U njoj su se održavale uglavnom košarkaške utakmice, a pamtimo je i po groznoj smrti Partizanovog košarkaša Harisa Brkića, koji je ubijen na parkingu ispred hale. Od koncerata 1990-e su nam donele samo fantastičan koncert engleske grupe The Prodigy. I ništa više.

  • Branko Rosić