Džez orkestar RTV Beograd
Dok se oslobođenje još uvijek proslavljalo u ritmu ruskih koračnica, urbana beogradska mladost hranila je dušu strašću iz filmova koje su sa sobom doneli saveznici. Serenada u dolini sunca (Sun Valley Serenade) počela je da se prikazuje u bioskopu Avala već 21. oktobra 1944. godine, sa ruskim titlom. Kao što su mnogo godina kasnije disko klinci učili napamet sve korake iz filmova Džona Travolte, prvi beogradski džezeri su odlazili u bioskop po nekoliko puta na dan, ne bi li što bolje upili tonove radosti i novog ludila.
Džez orkestar Radio Televizije Beograd počeo je sa radom 1948. godine, pod imenom Zabavni orkestar Radio Beograda. Osnivač i prvi dirigent bio je Mladen Guteša, trombonista, kompozitor i aranžer. U formaciji revijskog orkestra sa gudačima javno su izvodili zabavni repertoar, a krišom uvežbavali džez, čekajući na odobrenje “odozgo” da sviraju “visoke tonove” i kuvaju vruć sving iz doline sunca. Po Gutešinom odlasku u inostranstvo 1953. godine, vođstvo je preuzeo Vojislav Bubiša Simić. Po odvajanju gudačkog ansambla, Simić je potpuno okrenuo orkestar džez izrazu — prvo pod uticajem Glena Milera, a kasnije Kaunta Bejzija i Kvinsija Džounsa. Prvi put van granica zemlje svirali su 1957. godine. Tri godine kasnije, na Prvom Evropskom džez festivalu u Žuan Le Penu u Francuskoj osvojili su prvu nagradu u kategoriji “velikih orkestara” (muzičari su bili posebno ushićeni priznanjem američkih kolega, koji su im posle nastupa prišli i čestitali na izvanrednom sviranju), što je bio uvod u uspešna gostovanja širom Zapadne i Istočne Evrope. Iste godine orkestar je promenio ime u Jazz orkestar Radio Televizije Beograd, koje i danas nosi.
Tokom pet decenija postojanja, u orkestru su stasali poznati jugoslovenski džez internacionalci — trubači Duško Gojković, Milorad Pavlović i Stjepko Gut, pijanista Bora Roković, bubnjar Lala Kovačev i saksofonista Milivoje Marković. Iz saradnje sa inostranim umetnicima poput trubača Majnarda Fergusona, Klarka Terija, saksofonista Ernija Vilkinsa i Džonija Grifina, klarinetiste Tonija Skota i bubnjara Alvina Kvina ostali su izvanredni zapisi na pločama Produkcije gramofonskih ploča Radio Televizije Beograd.
Važan predmet interesovanja autora koji su pisali za orkestar uvek je bila domaća muzička baština. Jednom godišnje, orkestri jugoslovenskih RTV centara sastajali su se na festivalu u Radencima. Zamišljen kao predstavljanje originalnog stvaralaštva, ovaj skup je bio prava preteča današnjeg trenda mešanja folklorne tradicije Balkana sa žanrovima iz drugih svetova. “Off the record”, susreti džez macana iz Ljubljane, Zagreba i Beograda u šank sekciji ovog, ili nekih drugih festivala bili su izvor najluđih viceva i fazona koje bi neko mogao zamisliti. Veliko prijateljstvo potvrdili su na “Džambo koncertu” u sali Sava centra, krajem 1980-ih: ista dvorana u kojoj su se političari razmetali ratnim pokličima, te noći bila je svedok susreta u slavu muzike, muzičkog troboja za pamćenje!
Po Simićevom odlasku u penziju, orkestar su vodili Zvonimir Skerl, Milivoje Marković i Stjepko Gut. Sastav orkestra je stalno obnavljan talentovanim novim muzičarima — u današnjoj generaciji su momci koji su školovanje završili u Gracu i Bostonu. Prilikom obeležavanja pola veka rada, u prepunom Kolarcu, 1998. godine, stari mačori su pozdravili klince “Mesečevom serenadom”, a mladi odgovorili uraganskim nastupom, kao vesnikom povratka sastava u vrh evropskog džeza.
- Vojislav Pantić