Drugarska kritika

Karikatura: Ranko Guzina, 1967.

Čin kolektivne egzaltacije članova SKJ tokom koje su na partijskom sastanku, uime Partije te progresivnih društvenih snaga, na račun jednog od njih sipali gomile optužbi, odnosno kritikovali njegovo partijsko delovanje, privatno ponašanje i veoma često — lično mišljenje. Drugarskoj kritici prethodili su pokušaji da se zabludeli drug prizove pameti i uvidi svoje greške u razgovoru sa radnom grupom sastavljenom od odabranih članova osnovne organizacije ili više partijske instance. Zato se drugarska kritika uvek završavala partijskom kaznom jer je prva prilika za pokajanje već bila propuštena. Tokom drugarske kritike optuženi je ne samo po prvi put saznavao za svoje grehe, nego je tek tada uspevao da sazna sa kakvim je to tipovima do sada živeo ili radio. Zato je drugarska kritika bila obostrano poučna, ali od te pouke za kažnjenog obično nije bilo neke posebne vajde. Naprotiv.

  • Živoslav Miloradović