Dozvolite da se obratimo

Televizijska emisija koja se prikazivala redovito svake nedjelje s početkom u 09.05 (danas u to vrijeme ide misa ili nešto takvo, čini mi se). Osim smiješnih propagandnih video “uradaka”, nudila je i stare Zastavine dokumentarce o službi u JNA, jedan od kojih u scenskom nastupu iskoristiše i LET 3 — skupina iz SR Hrvatske s očitim utjecajem The Tubesa. Negdje potkraj 1980-ih svoj prvi scenski/tv nastup imao je i nekakav freak zbog kojeg sam skoro razbio televizor — stanoviti Rambo Amadeus, odjeven u maskirnu uniformu arlaukao je, čini mi se, svoj kasniji mega-turbo-folk-hit “Balkan boj”. Najavio ga je, ako se dobro sjećam, Miroslav Lazanski.

No, svakako najvažniji razlog gledanja te kultne emisije bio je igrani film. Tijekom godina prikazivana su brojna remek-djela jugoslavenskog ratnog filma poput Nevesinjske puške, Signali nad gradom, Kota 905, Krvava bajka… Meni najdraži, ujedno je i onaj koji je imao i najviše repriza — najbolja yu-patos-melodrama o životu u okupiranom srpskom mjestašcu, španskim borcima, drugarstvu (šmrc!), pokeru, mladim skojevcima, domaćim izdajnicima, crnoburzijancima, osveti, mladosti, ratu i ljubavi — riječ je, of course, o filmu Saša u režiji Radenka Ostojića, a po tekstu Vlastimira Vlaste Radovanovića. Rade Marković: “Ko je Saša? Je li bandit (partizan)? Je li žensko? Je li Španac?”.

Kada sam nabavio videorekorder, tamo negdje 1987., više nije bilo repriza tog filma osim jednom, kada je imao i titl na albanskom. Nisam ga snimio. Čini li me to nacionalistom, budalom ili oboje?

  • dr. Vatroslav Sekulić