Dimitrovska, Ljupka
Zagrebačka pjevačica “lakih nota”. S perma-osmijehom, karakterističnim šiškama i pjesmama koje su bile gotovo sinonim za festivalski “humpa-cumpa” žanr (tko ne pamti onaj morski marš “Ta tvoja barka mala”?!), što ih je za nju komponirao muž i mentor Nikica Kalođera, čuveni “dr” naše estrade — sumnjam da ju je itko iznad sedam i ispod pedeset godina ozbiljno shvaćao.
Ali! Stvari najčešće nisu kako izgledaju, a sa žilavim Balkancima (iz čijeg srca, naše najjužnije republike, dolazi upravo ona!) to pogotovo vrijedi. U slučaju Ljupke Dimitrovske, revizija naših stereotipa i, priznajmo, čak i bezobrazluka prema njoj, bila je dvostruka. Stigla je najprije sa Istoka, ali — i sa Zapada.
Na samom vrhuncu svoje planetarne slave, istočnonjemačka klizačka šampionka Katherine Witt za gostovanja u Zagrebu tražila je autogram samo i ni od koga drugog do Ljupke Dimitrovske, što mnogo govori o njenom statusu u DDR, ali i mnoge druge stvari. Sredinom 1990-ih, kad je sve već propalo, prestižni britanski muzički časopis Mojo jedan je od njenih već zaboravljenih singlova stavio na listu 20 najboljih ploča evropskog popa svih vremena. Go, Ljupka, go!
- Đorđe Matić