Branko Kockica

Krivac za utopijski idealizam kojim su inficirane generacije, naročito budnicom: “U svetu postoji jedno carstvo”. “Drugare” zvao pokličem “tatatatira”. Glumac koji će ostati najpoznatiji kao voditelj dječje emisije “Kocka, kocka, kockica”, koja je prikazivana srijedom. Djecu iz vrtića u obrazovnom programu vodio u okolicu. Svaki put prava avantura. Poneke su, istina, bile i razočaravajuće. U jednoj je Branko bio u Sloveniji, i sa “drugarima” išao u planine da traže zmaja. Bili su mu na tragu, i mnogima su se ruke već počele znojiti od nervoze. Na kraju su ga zaista našli: letio je iznad planina čovjek sa zmajem. Razočarani što to nije bio pravi zmaj koji bljuje vatru pojedini su tada prestali da gledaju Kockicu.

“U njemu je sve lepo, u njemu je sve nežno, u njemu se sve raduje” — da nismo bili djeca zasigurno bismo cinično reagirali na ovakav izljev utopijskog idealizma, ali kako zaboraviti sva ona krasna jutra koja nam je priuštio Branko zajedno sa svojim malim drugarima širom Jugoslavije.

Najbolji primjer Brankove zacementiranosti u kolektivno sjećanje je da je kod nas na ulici teže naići na bijelog tigra nego na osobu koja ne bi znala ponosno otpjevati uvodni song. Branko danas vodi beogradsko Pozorištance PUŽ, a za mnoge generacije koje su odrasle uz njegovu pomoć, ostaje jedan od svjetionika sretnog djetinjstva kakvo današnji klinci teško mogu imati. Tatatatira!

  • Sandra Antolić, Katarina Peović, NoMad, Boro Šnajder