Ajvar
Dio nacionalnog identiteta i kuhinje. Uz sarmu, burek i ćevape, najpoznatije jugoslavensko jelo, jednako omiljeno kod svih jugoslavenskih naroda i narodnosti. Osnovni sastojci: kuhane ili, bolje, pečene, pa potom mljevene paprike (one crvene, tzv. “roge”, koje seljaci u sezoni spremanja zimnice, omiljene razbibrige naših mama, prodaju uz auto-ceste u mrežastim vrećama), patlidžani, te bijeli luk. Kao što je i sa sarmom slučaj, svaka do sebe držeća jugoslavenska domaćica ima svoj recept za koji tvrdi da je najbolji. Pravi se u golemim količinama, sprema u staklenke i čuva u špajzu, skupa s teglicama pekmeza od šljiva, slatkog od višanja, kiselih krastavčića, kiselih paprika i feferona. Postoji naravno i kupovni ajvar, ali taj je toliko inferioran u odnosu na domaći, da ga nije vrijedno ni spominjati. Zvanično, ajvar je prilog jelu (čitaj: mesini), ali najčešće se jede kao namaz na kruhu (bijelom, dakako). Refleks spravljanja ajvara zadržao se čak i u emigraciji; početkom svake jeseni redovito viđam naše domaćice kako opsjedaju turske voćarnice i prebiru po paprikama-rogama.
- Iris Adrić