Štimac, Slavko

Genijalni naturščik i dječja glumačka zvijezda, “jugoslavenska Judy Garland”. Rođen na Konjskoj glavi, selu kraj Gospića, debitirao je hit-filmu Vuk samotnjak Obrada Gluščevića i rasplakao zemlju ulogom dobroga pastira, koji se sprijateljio s njemačkim ovčarom. Već kao pubertetlija pokazao kakav se talent u njemu krije ulogama u Bauerovim tv-filmovima Salaš u Malom Ritu i Zimovanje u Jakobsfeldu.

Svakom novom ulogom Štimac je nadmašivao samoga sebe — treba se sjetiti filmova kao što su Specijalno vaspitanje (“De si Violeta, kućo stara”), Tigar, Ko to tamo peva i dr. Pritom se tek razvijao kao glumac, ali — i kao osoba, a taj nesrazmjer vjerojatno je bio jednim od razloga kasnijeg traženja i pada. Njegov glumački tour de force uloga je adolescenta Dine u Kusturičinu remek-djelu Sjećaš li se Dolly Bell. Štimac je performirao neku višu dobrotu, naivnost (nikako glupost!) i zadivljujuću ljudsku i igračku dubinu.

Svojom pojavom i ulogama postao je sinonim jedne ere, simboličko mjesto povezivanja onog najboljeg, najtoplijeg i najosjetljivijeg što je činilo, ako se tako može reći, “kolektivnu gledalačku svijest” cijele jedne zemlje. Nije čudno da je Kusturica upravo njemu dao onakvu ulogu u svom Podzemlju, i da jedino Slavko Štimac — i nitko drugi — može izgovoriti tekst na samom kraju filma: “Bila jednom jedna zemlja…”

  • Đorđe Matić