Savić, Saša

Radijski voditelj. Meni i nekolicini mojih prijatelja bogato je proširio vidokrug i rječnik, kako stvarnih riječi (npr. naučiš što je to “smegma”) tako i metafora, te proširenim i instant slengom kodiranih razgovora… Tu smo i prvi put čuli za neke bendove kao npr. za vinkovačke Hali Gali Halida ili Satana Panonskog. Teme njegovih emisija: pojava slonova na Dinari, kritika knjige Alfonsa Kaudersa “Prostitucija u pčelinjoj zajednici”, postavljanje repetitora da bi se mogle slušati pjesme rumunjske pjevačice Gabi Lunce, zašto se leptir oglašava sa “kmiii”, itd.

U televizijskoj emisiji na SA3, Saša je pitao Šerifa Konjevića: “Šerife, ko je veći seljak, ti ili Miloš Bojanić?”

  • anonim.

Savić Saša, sportski ribolovac, urednik & voditelj, ministar za vodoprivredu i poribljavanje vlade u sjeni, predsjednik Ribolovne demokratske stranke (RDS), spiritus movens organizacije nastupa alternativnih bendova…

Rođen daleke šezdeset i neke u Sarajevu. Pohađao osnovnu školu Franjo Kluz, koja je istinski antipod najuspješnijoj sarajevskoj osnovnoj Ivan Goran Kovačić. Slušalačkoj publici ostaje u sjećanju kao kultni radijski voditelj i progresivni kreativac ostvarenja: “Radio fanzin”, “Talk show”, “Dosadno subotnje poslijepodne”, “Život” (tematska emisija Omladinskog programa), a televizijskim konzumentima u projektu “Dobre vibracije”.

Njegov rječnik duhovitih metafora te prošireni i instant sleng, kao i kodirani razgovori ostaju jedinstveni i neponovljivi do dana današnjeg u eteru bilo kojeg radioprograma u Sarajevu.

Pokušaji kopiranja Savićeva stila, a takvih je bilo, u startu su osuđeni na propast, a voditelji koji bi to probali ličili bi na muljavce bez integriteta i osnovne lične kulture.

Evo samo dio mnoštva sačuvanih i zaboravljenih rečenica: “Želim vam teško i turobno poslijepodne s tendencijom da isto preraste u jednu užasavajuću noć” (ovako bi, obično, počinjao “Talk show”); “Upravo sada dobijam informaciju u kojoj stoji da je čopor divljih pasa blokirao cestu Jablanica-Mostar…”; “Arthur Clarke dolazi u Sarajevo da pregleda Senada Pećanina…”; “Bruce Springsteen, naravno, svira večeras u Logavinoj ulici”, “A, jesi li primijetio onu mahovinu što se skuplja pored prozora u tramvaju?”; “Korištenje droge je jedna glupa stvar, može da ti pođe krv na nos ako šmrčeš”; “Živio ti meni k’o kornjača s Galapagosa!”

“Radio fanzin” je predstavljao “avangardnu formu auditivnog stvaralaštva” u punom smislu riječi. Jedinstven pokušaj i uspjeh da se u šezdesetak minuta sublimiraju pristigli demo snimci, recenzije, koncertne najave i ostale informacije. “Fanzin” je mladim i još neafirmisanim bendovima bio jedina šansa da se čuje za njih, ukoliko su imali iole pristojan snimak. Tada su neki po prvi put čuli za Let 3, Borghesiju, Mizar, Miladojku… Vrijeme emitovanja: petak, nakon centralnog Dnevnika, a poslije srijedom u devetnaest časova/sati.

“Talk show” je paradigma uspješnog radijskog ostvarenja u Sašinoj režiji. Godina 1991. je vrijeme kada je realizirana ova emisija.

Dobro, nekad je važnije pecati lipljena na Soči ili gledati Zvezdu kako lomi Bajern, ali nakon toga “Talk show” postoji samo za odabrane, za vjerne i stalne slušaoce — tzv. pacijente. Samo za njih ovaj show se pretvarao u poseban svijet, u mikrokosmos svega što je nepojmljivo, bizarno, fiktivno i magično, a s druge strane tako blisko, razumljivo, nešto bez čega se ne može. Ostali bi, po pravilu, bili konsternirani nakon samog početka, a oni radikalniji bi pokušali i minirati emisiju što im je nekad, nažalost, i uspijevalo. Onda bi do kraja išla muzika.  Bitna opaska: muzika bi po pravilu išla samo tri sekunde na početku. I to je dosta.

“Život” — tematski segment Omladinskog programa, utorkom od četrnaest sati. Ovdje Savića pamtimo kao urednika “ozbiljnijih” radijskih sadržaja. Dijapazon tema se protezao od starih zanata (berberin i pijavice) i borbe s bikovima, do prodaje Deutsch maraka ispred sarajevskog hotela Evropa. Savić ispoljava svoj liberalno-zafrkantski stav prema mlađim saradnicima, ostavljajući im dovoljno slobode u pravljenju priloga. Urednik je obično dolazio pet minuta pred početak emisije, prilozi i saradnici/ce bi čekali, sendvič će za njega već neko da donese i — idemo. Das Leben war wirklich schön.

Tv-publikumu ostaju u sjećanju dvije neponovljive emisije u okviru programa Dobre vibracije. Ovaj show program nije imao nikakvih poteškoća u svojoj embrionalnoj fazi, s obzirom da je radijsko iskustvo izuzetno ukomponovano u televizijsku formu. Dvije emisije koje su ugostile Antonija Pušića (Rambo Amadeus) i Dina Dvornika se bez imalo pretjerivanja mogu nazvati antologijskima.

Na kraju: Osnivačka skupština Ribolovne demokratske stranke u klubu SCH-a, ulica Danijela Ozme: jedinstven i neponovljiv događaj.

  • Branimir Dolibašić, Boro Šnajder, Edin Volk Dervišefendić