Oktoberfest
Kultni “omladinski” film Dragana Kresoje po romanu Branka Dimitrijevića (“Nećemo o politici”) o jugoslavenskoj lost generation. Scenarij: Goran Radaković (Tri palme…). Glavne uloge: Svetislav Goncić, Zoran Cvijanović, Žarko Laušević, Vladica Milosavljević, Velimir Bata Živojinović, Đurđija Cvetić.
Danas kada ga gledam, kužim da se nije puno toga promijenilo, to je zapravo film (i) o 1990-ima, samo snimljen nešto ranije (a mi stalno krivili rat). Film prati tragičnu sudbinu Luke Banjanina-Luleta (Svetislav Goncić) kojemu je milicija zbog švercanja droge (nije kriv) oduzela pasoš. Po meni, ključni film o mladima u Jugoslaviji, o beznadežnosti koja je uvijek zaudarala na ovim prostorima, gdje stare konjine drže sve poluge u svojim rukama. Imaginarni Oktoberfest ili Diznilend, kako Vam drago, opća beznadežnost, završeni fakulteti bez nade za posao, sanjarenje o sreći. Da li Vam je to poznato, rođaci?!
Muzika — kao i u ostalim Kresojinim filmovima — braća Vranešević i Laboratorija zvuka. Ključna numera je fifties style balada “Zaboravljena draga” (sa sve prekrasnim stihovima, za zaplakat, onako lalinski kroz nos: “Hej mlekadžijo stani, prospi mleko po ovoj noći”), koja svojim snolikim tekstom samo naglašava svu gorčinu teme mladosti u SFRJ.
Kombinacija Vatrenih ulica (samoironično, Kresoja čak u pozadini, na zidu, ima i plakat iz filma) i klasičnih rokerskih yu teen filmova (moderna, nešto lakša verzija Dečka koji obećava, samo ovdje glavni lik ništa ne poduzima), na nekoliko ravni govori o vječitom generacijskom jazu, o očevima i sinovima, o svom tom bolnom sranju, kada iz mladosti ulazite u pravi socijalizam — a tamo vas ništa ne čeka.
Film je nekako prešućen u “domaćoj javnosti”, ali je izniman uspjeh imao u inozemstvu (naročito u SSSR-u, gdje je i dobio neku od nagrada na Moskovskom festivalu), možda zato jer je jedan od motiva (iz drugog plana, ali ipak je stalno tu) — zid. Zid iza kojeg u zoološkom vrtu tužno zavijaju zarobljene životinje.
- dr. Vatroslav Sekulić