Maglaj
U mojoj privatnoj asocijaciji, ime “Maglaj” mi je zvučalo kao neki naš Kilimanjaro ili Shangri-La — nedostupno mjesto pod vrhovima planine ogrnuto vječnim velom neprobojne magle, gdje ljudi bez prijeke potrebe ne svraćaju, a domoroci su ionako neskloni promjenama bilo koje vrste, zatvoreni u svom svijetu što se nalazi negdje između mita i stvarnosti. Oni što su bili tvrde da ovo, “da izvinite”, nije daleko od istine, kulturološki i geografski. Moj prijatelj Bubac dao mi je u tom smislu ovaj volšebni citat što potječe od njegova vojničkog kolege, stanovitog Samira Hadžića: “Maglaj ti, jarane, ima dva kafića: u jedan zalaze haš’šari, u drugi pankeri, a mi šminkeri, slobodna raja — u oba!”
- Đorđe Matić