Kolibri
1970-ih, nastupi naših dječjih i omladinskih zborova bili su strašni — turobni i mrtvoozbiljni. U kontrastu, pratili smo na televiziji talijanski dječji festival Zecchino d’oro (“Zlatni cekin”), gdje su svi zborovi prštali dječjom energijom, spontanošću i sjajnim pjevanjem.
Sva sreća da je i kod nas postojao jedan izuzetak koji je ne samo mogao konkurirati talijanskim pjevajućim klincima, nego ih često i nadmašivati. Fantastični beogradski dječji hor Kolibri 1970-ih je bio jedna od najpoznatijih i najoriginalnijih glazbenih pojava u Jugoslaviji.
Kod nas, gdje su se djeca u zborovima tretirala ili kao neka vrsta vojske ili kao, well, idioti, Kolibri sa svojim spontanim, radosnim ali neopisivo profesionalnim nastupom i izvedbom bili su pravo čudo. Ta, tko ne pamti klince i klinceze kako, u kontekstu koji bi inače ispao loš i lažan da nije bilo njihove energije, odvaljuju “Pozdravite moga tatu” (“tamo iza sedam gora…”).
Zbor je 1963. osnovala profesorica glazbe Milica Manojlović pri Radioteleviziji Beograd, vodila ga kroz stotine koncerata, kod nas ali bogami i širom bijelog svijeta — Kolibri su pjevali i s jednim Dannyjem Kayeom. Njoj se može samo skinuti kapa na trudu i na postignutim rezultatima. Chapeau, profesorice!
- Đorđe Matić