Janjetov, Zoran

Zoran Janjetov: “Bernard Panasonik”

Zoran Janjetov: “Bernard Panasonik”

Rođen 1961. u Subotici. Završio Akademiju umjetnosti u Novom Sadu. Pop striper. Autor. Deveti umjetnik. Crta lijevom rukom. 1980ih objavljivao u YU-Stripu, a kasnije u časopisu Ritam (da li ste primijetili tko je urednik nakladničke kuće koja je objavljivala ovaj projekt Momčila Rajina) svoju sagu o Bernardu Panasoniku.

Janjetov je u Panasonika nabacao svega, od Moebiusa do Winnie The Pooha. Kad danas čitam Bernarda Panasonika padaju mi na pamet Đorđe Lobačev, Disney, Monty Python, braća Marx, new romantics, teške droge, Gillon, Ribera, sav SF, B i C horrori 1950ih, svakako, and not least i čika Jova Zmaj. Može se reći da je riječ o prvom tzv. postmodernom yu-stripu. Zoran Janjetov je zapravo iz cjelokupnog svog čitalačkog iskustva (koje je sigurno golemo), iz svih filmova, stripova, iz muzike koju je slušao, stvarao svoj novi strip, kompilaciju cjelokupnog vlastitog konzumentskog iskustva. U početku mi je to išlo na živce, u onom fazonu — pa ovaj sastavlja svoje likove iz tuđih, kao i svi mi ostali, tu nema ništa originalno i te spike, ali dobro, mali sam bio.

Poslije kada je počeo izlaziti Ritam, nekako mi se bio smilio, počeo sam više kužiti njegovu duhovitost. Sada mi je jasno da mi je u početku “teško sjeo”, jer se pojavio oko desetak godina prerano. On je sredinom 1980ih u yu-strip i pop kulturu puno ranije od drugih dofurao poetiku i svesažimajući duh 1990ih. Inače, Janjetov je po vlastitom priznanju “imitirao” slavnog Moebiusa, jer nije imao živce dočekati njegov novi album. Pa si je (a i nama) napravio novi, svoj strip. Od 1987. crta za francuski Humanoide i ne samo da je upoznao svog “idola” nego je od Moebiusa preuzeo serijal o Johnu Difoolu. Danas se njegovi albumi prodaju u stotinu tisuća primjeraka. Zoran Janjetov je leksikon u malom.

  • dr. Vatroslav Sekulić