Džumhur, Zuko

Humorist, putopisac, autor tv-serije “Hodoljublja”. U godinama nakon rata autor najpoznatije karikature u Jugoslaviji — one na kojoj Marx sjedi za svojim radnim stolom, a na zidu iza njega visi Staljinova slika, ista karikatura zbog koje Meša, u Ocu na službenom putu ode u zatvor. Voditelj “Hodoljublja”, od Jugoslavena obožavanih tv-putopisa, gdje je Zuko svojim fantastičnim, autentično bosanskim darom pripovijedanja, približavao ljudima svjetske i domaće gradove i najbolje od njihovih kultura.

Nisam imao razumijevanja za taj svijet, iskreno, sve do jednog trenutka. Strašno me impresioniralo kad sam pročitao da je Goran Bregović u trenutku krize, zasićen, došao u posjetu Zuki u njegov Konjic, po savjet (kao Beatles kod Maharishija!). Ne sjećam se šta mu je Zuko rekao, ali sam odmah zamislio scenu, sve citatno: mršavi mistik, boemski osušen, urastao u svoju crnu, sjedinama prošaranu bradu, skrivajući se od prejakoga konjičkog, južnog sunca koje bije u pobijeljeli kamen, sjedi u hladu i cirka polako, ne gaseći cigare. Sjedi, recimo, na najvišoj stepenici malog stepenika, gost što mu je stigao sjedne na najnižu, a kad starac (koji je mlađi nego što izgleda!) progovori, polako, glasom hrapavim i mudrim, to je sigurno bilo nešto onako duboko, što se moglo višestruko interpretirati — naravno, kao neki andrićevski lik, pravo iz šesnaestog stoljeća, u stilu: “Sine… sve je bilo… i sve će proć… svaka sila za vakta…”. Gost, sav od nerava, izmoren, istog trena osjeća kako ga, u beskrajnosti relativnog ovog svijeta, prekriva čudesni mir… Ovako nešto. Božanstveno.

  • Đorđe Matić