Dimitrovska, Ljupka

Zagrebačka pjevačica “lakih nota”. S perma-osmijehom, karakterističnim šiškama i pjesmama koje su bile gotovo sinonim za festivalski “humpa-cumpa” žanr (tko ne pamti onaj morski marš “Ta tvoja barka mala”?!), što ih je za nju komponirao muž i mentor Nikica Kalođera, čuveni “dr” naše estrade — sumnjam da ju je itko iznad sedam i ispod pedeset godina ozbiljno shvaćao.

Ali! Stvari najčešće nisu kako izgledaju, a sa žilavim Balkancima (iz čijeg srca, naše najjužnije republike, dolazi upravo ona!) to pogotovo vrijedi. U slučaju Ljupke Dimitrovske, revizija naših stereotipa i, priznajmo, čak i bezobrazluka prema njoj, bila je dvostruka. Stigla je najprije sa Istoka, ali — i sa Zapada.

Na samom vrhuncu svoje planetarne slave, istočnonjemačka klizačka šampionka Katherine Witt za gostovanja u Zagrebu tražila je autogram samo i ni od koga drugog do Ljupke Dimitrovske, što mnogo govori o njenom statusu u DDR, ali i mnoge druge stvari. Sredinom 1990ih, kad je sve već propalo, prestižni britanski muzički časopis Mojo jedan je od njenih već zaboravljenih singlova stavio na listu 20 najboljih ploča evropskog popa svih vremena. Go, Ljupka, go!

  • Đorđe Matić