Darkeri

Riječ “darker” dolazi od engleske riječi dark (tamno, taman); naziv za subkulturni pokret koji se 1980ih, po uzoru na engleski Gothic pokret, pojavio najprije u Zagrebu, a onda i u drugim velikim yu-gradovima. Pripadnici skupine dobili su ime po slušaonici “Dark-dance” koja se održavala u zagrebačkom klubu Jabuka od cca. ‘84. Odlikuje ih isključivo crna odjeća (stilizacije kože, čipke, gume i druge fetiš odjeće uz, 1980ih ionako široko rasprostranjen, militaristički look), naročite frizure u kontrastu s bljedilom (ili u bijelo obojenim licem). Od nekoliko desetaka tinejdžera grupa narasta do više stotina (što stalnih, što “vikend”) pripadnika.

Darkeri su fascinirani (iako na površan način) “tamnom stranom”. Interesi su: ezoterija, crna magija, natprirodno, dok je glazba karakteristično atonalna ili s minimumom melodije, najčešće elektronska. Kultni film je Hunger Tonyja Scotta u kojem se pojavljuje i Bauhaus — uz Joy Division vjerojatno ključna grupa pokreta. Iako je crno kod darkera najprije pitanje stila i senzibiliteta, u kasnom su se komunizmu njihovu izgledu pridavali i jači, ideološki tonovi pa je skupina često optuživana za koketiranje s fašizmom. Vrhunac napada događa se 1988. godine kada je zagrebački avanturist i pisac Željko Malnar proglašen neformalnim vođom navodne darkerske skupine Crna ruža (u narodu se javlja i popularni dvostih: “Ako imaš lošeg muža,  spasit će te Crna ruža”) te optužen za organiziranje crnomagijskih seansi i (valjda kao posljedicom) — samoubojstava pripadnika “kulta” (kako ih u to vrijeme naziva dnevni tisak).

Iako samoubojstava nije zapravo bilo, neko je vrijeme trajao pravi “lov na vještice”. Rijetko je koji slučaj u domaćoj povijesti obračunavanja establishmenta s nekom subkulturnom grupom imao takav publicitet i razmjere.

  • Đorđe Matić