Godine 1989, Dubravka Ugrešić i urednici u tadašnjem Startu, Dejan Kršić i Ivan Molek, objavili su poziv za suradnju na projektu nazvanom Leksikon YU mitologije. Zamišljen kao zbirka natuknica o domaćoj popularnoj kulturi, Leksikon je trebao pružiti odgovor na “pitanje jugoslavenskih identiteta”, koje je po riječima inicijatora bilo potrebno istražiti “ne samo zbog svijeta već prvenstveno zbog nas samih”.

S raspadom SFRJ, koji je uslijedio samo dvije godine po pokretanju inicijative, činilo se da je nestala potreba za sastavljanjem Leksikona. Određenje službenih kultura novonastalih država prema zajedničkom naslijeđu kretalo se u rasponu od svojevrsne konfiskacije memorije do apsolutnog negiranja i tabuiziranja svih pojavnih oblika kulture SFRJ. No projekt je ipak zaživio, i to u obliku jednog od najranijih domaćih internetskih foruma. U sjedištu zagrebačkog Arkzina oformljena je 2001. godine pod vodstvom Dejana Kršića provizorna redakcija i pokrenuta web-stranica leksikon-yu-mitologije.net.

Ono što je uslijedilo, opisao je Đorđe Matić u predgovoru prvog izdanja: “U neočekivano velikom broju i doslovno sa svih strana svijeta, s ‘porukama u boci’ počeli su se javljati nekadašnji Jugoslaveni. Novosadski muzikolog u Jeruzalemu, službenica u jednoj londonskoj kancelariji, iz New Yorka dvije bivše zagrebačke tinejdžerice, naš pisac iz Irske i mlada zagrebačka tv-voditeljica bili su među prvima koji su poslali priloge. Ubrzo su krenuli i ostali — profesionalci u stvarima pisanja, ali i mnogo više onih koji nisu nikada objavili ni retka.”

Nakon što je prikupljen planirani korpus priloga, fluidnom mrežnom projektu oblik knjige dali su urednici i dizajneri iz beogradske izdavačke kuće Rende i zagrebačkog Postscriptuma. Uz golem uspjeh i veliku pozornost javnosti, prvo tiskano izdanje objavljeno je 2004. godine, a drugo je uslijedilo nepunu godinu kasnije, istovremeno s makedonskim prijevodom knjige.

Naš pokušaj bilježenja topografije kulturnog i životnog prostora SFRJ proizveo je tijekom proteklih deset godina i pozamašnu količinu vlastite mitologije. U nekim sredinama Leksikon YU mitologije prigrljen je kao bezazleno sentimentalno prisjećanje na prošlost, drugdje je pokrenuo ozbiljan terapijski proces dekontaminacije sjećanja na Jugoslaviju. Mješavina visoke i niske kulture karakteristična za diskurs Leksikona obilježila je i njegovu recepciju.

S jedne strane, kao referentna i doista kultna knjiga, bio je predmet međunarodnih akademskih studija slavista i drugih stručnjaka. S druge je pak postao ishodištem pop-kulturnih mutacija i imitacija — predložak više scenskih projekata, naziv stalne rubrike popularne tv-emisije i toliko tržišno prepoznatljiv brand da se 2010. godine u Srbiji na njega mogla osloniti čitava reklamna kampanja za Volkswagen automobile.

Od obilja javnih diskusija, recenzija i medijskih prikaza danas najsnažnije odzvanja ocjena Radija BBC, na kojemu se 2005. o Leksikonu govorilo kao o knjizi koja je u nepunih godinu od objavljivanja “odigrala važniju ulogu u uspostavljanju poslijeratnog dijaloga od pet godina skupnih napora svih političara u regiji”. Točnost ove procjene potvrđena je 2010. godine, kad je Leksikon kao predsjednički poklon obilježio normalizacijskom simbolikom nabijeni prvi susret dvojice postjugoslavenskih državnika.

Usprkos zaboravnoj naravi vremena u kojem živimo, čini se da još uvijek ima smisla brinuti za očuvanje sjećanja na to što je nekada značila kratica AFŽ, a što ŽTP i što je to bio slet, a što mimohod. Kraće rečeno: prošlost ima budućnost.

  • Postscriptum & Rende, 2014.